Crno-bijela

Nekada sam pohodila sajmove kreativaca… Izlagala sam na njima, fotkala ih, dočepala se krasnih ručnih radova i upoznala mnogo divnih, nadasve kreativnih ljudi.

Preko sajmova i tog kreativnog okruženja upoznala sam Anu. 

Ana je voditeljica jednog posebnog mjesta. Crno-bijelog mjesta koji u nas unosi boju. Radi se o Kulturnom klubu O'grada koji je ovu subotu slavio svoj 4. rođendan, a kakvo je to slavlje ako nema torte, zar ne?

 

Malo je reći da je O'grada inspirativno mjesto. Želja je bila da je torta crno-bijela, a ja sam pokušala uklopiti ono po čemu su najprepoznatljiviji, a to je ograda tj. zid koji je oslikala divna Petra Žabčić. A sigurno se nećete iznenaditi kada vam kažem da je pod baš ovakav crno-bijelo kockasti ;) 

 

  

A unutra čokolada, čokolada i čokolada, crna i bijela, naravno;)

 

  

Svakako pratite O'gradu i njihove zanimljive radionice i događanja. 

 

 Izvor fotografija: Kulturni klub O'grada

A kao se vama sviđa njihova rođendanska torta? :)

Nicky :)

Kako donijeti osmijehe na lica...

Tko sam ja?

Izgubljena kreativka koja je isprobavala svašta nešto dok nisam dospjela do slastica…. Ljubiteljica fotografije…Fan znanstvene fantastike… volim knjige...opsjednuta točkicama…

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vani je zahladilo, kiša paducka. Polumrak, tišina koju remeti lagano hrkanje psa pored mene. Torta je završena i preuzeta. Nisam joj rekla da će njen put u veliki svijet brzo završiti, ali ispričala sam joj sve o tome kako će razvedriti svakoga tko ju vidi i donijeti brojne osmijehe na lica…

Ne mogu baš reći da sam  u izradu torti i kolača skočila preko noći. Kao i mnogi nisam voljela kuhati, od kuhinje sam bježala ko od kuge. Ali, uvijek je jedan ali… ipak sam voljela raditi kolače s mamom. Ona kada peče kolače je kao dobro podmazan stroj koji u 2 dana napravi 10 vrsta kolača bez da trepne, iako po "strogom" planu, uvijek ćemo napraviti samo 5 vrsta ;) Često sam radila stvari krivo i često je bilo vike, ali treba naučiti. Najviše sam, ipak, voljela kada bi radili tortu, jer naše torte nikada nisu bile obične. Od kad se sjećam sestra i ja smo dobivale najkul torte. Mama uvijek zadužena za kreme i biskvite, a tata za oblikovanje. Ja sam uvijek lelujala negdje u sredini, i upijala informacije iz oba svijeta.

Volim raditi sve slastice, ali nekako su torte ipak postale moja "specijalnost".

Oduvijek sam voljela izraze lica na ljudima kada vide lijepu tortu i zadovoljno mljackanje kad ju probaju. Kada vidim te reakcije prođe sav umor i bol u leđima zbog dva dana izrade torte. 

Nadam se da ćemo se ugodno družiti :)



Vaša

      Nicky :)